Rekonstrukcija Trga bana Jelačića i izgradnja fontane Manduševac ove godine slave 30. rođendan
. Uređeni su povodom Univerzijade 1987. godine prema projektu arhitekata Branka Silađina, Mihajla Kranjca i Berislava Šerbetića. Cilj im je bio, prisjeća se arhitekt Silađin, prostor Trga bana Jelačića pretvoriti u svojevrsnu javnu dvoranu te prostoru dati identitet u povijesnom kontekstu što su postigli izgradnjom Manduševca. Završna ideja arhitektonskog izgleda pojavila se pri izgradnji fontane kada je iskopano nekadašnje korito, odnosno česma, a arhitekti su pronađene ostatke implementirali u izgradnju fontane. Manduševac je u svojoj povijesti bio korito koje je služilo kao pojilo za stoku, ali i izvor vode da bi kasnije na tom mjestu bila česma s plinskom svjetiljkom. Upravo je iskopano kameno postolje svjetiljke iskorišteno u uređenju fontane, kao i mnogi drugi ostaci koji su u nju ugrađeni. Kamen je naknadno uklonjen jer je bio porozan i nije dobro reagirao na vodu. Naš glavni trg je bio specifičan jer zapravo nije imao javnog sadržaja, okružuju ga poslovno-stambeni objekti. U to vrijeme nije bilo živosti u javnom prostoru, bile su samo tri terase u gradu. Stoga je uređenje Trga bana Jelačića zamišljeno kao oslobađanje prostora u dvoranu
čiji se javni sadržaji šire u okolne prostore. Otkapanje Manduševca za poruku je imalo vodu kao izvor života. Danonoćno smo radili na razvoju ideja, reagirajući na mišljenja iz javnih rasprava – kazao je arhitekt Branko Silađin.
Iako Manduševac, napominje arhitekt, u prošlosti nije bio pravo vrelo, već potok koji se nastavljao iz izvora u jednom dvorištu u Bakačevoj ulici, željeli su fontanu Manduševac napraviti kao izvor pitke vode. No to im nisu dozvolili sanitarni uvjeti, a građevinski je bilo teško izvedivo jer je pozicija izvorišta vode mnogo niže od razine Trga. Iako je gotovo stoljeće bio zatrpan, Manduševac nikada nije prestao živjeti kroz legendu po kojoj je i sam Zagreb dobio ime. Legenda kaže da je tu prolazio ban s vojskom, a kako su klonuli od žeđi na jednom mjestu ban zabode mač u suhu zemlju iz koje odmah pokulja vrelo bistre vode.Zatim ban usklikne žednim vojnicima: ”Zagrabite!” Istovremeno ban ugleda djevojku, koja je stajala pored izvora i reče čuvenu rečenicu „Zagrabi, Mandušo…“.Prema predaji, djevojka pruži žednom banu vode, a Zagreb i Manduševac dobiše imena.Brigu za fontanu koja evocira uspomenu na legendu i povijest Zagreba Grad je povjerio GSKG-u.
